vremenoplov

probudila sam se s ogromnom glavoboljom koja ne prolazi već satima, da sam pila ne bi žalila haha. ne mogu vjerovati da jučer cijeli dan nisam izašla iz kuće, postajem sve lijenija što se tiče tih izlazaka. možda sutra čak odem u noćni život, tko će mi znati, ionako me muči inosmnija. sinoć sam cijelu noć razmišljala o svojim epskim danima u osnovnoj, kako mi samo ne dostaju, a ja već 3. srednje. još ne mogu vjerovati da su godine tako brzo prošle. kao da sam se jučer divila svom bratu gimnazijalcu i jedva čekala kad ću i ja kročiti u tu školu. možda mi i ne bi nedostajala toliko ta vremena da nije bilo sve tako jednostavnije. sad nema dana da barem jedna osoba u mom društvu nije loše volje, prije samo da nam je napraviti kakav belaj i nama super. sad mi diže živce ovaj komplicirani adolescentski vrtlog i ulazak u taj svijet odraslih koji žive u kolotečini vlastitih navika i razočarenja u svijet. nitko ne zna uživati u životu i opustiti se. kvantna fizika se možda razvija bolje nego ikad prije, ali mi još ne možemo putovati kroz vrijeme, tako da ću morati nekako utažiti ovu nostalgiju za boljim danima. i bože dragi, kako je ovo ljeto depresivno. bila sam svagdje i radila sam svašta, ali nikako da osjetim full happiness. znam, treba mi netko da me zagrli i sluša čak i kad pričam svoje gluposti. teško je naći takvog u ovom gradu. svi su isti. mrzim to! i mrzim što ću večeras vidjeti sto nepoznatih lica, ali opet ću imati prema svima odbojan stav i hladokrvnost. nitko nije special, nitko ne budi u meni divljenje. grrh... tko zna kad će se to dogoditi. sad čekam upise u 3. razred i onda početak još jedne odiseje :d. zapravo, jedva čekam da nastava krene. zabiti se među knjigama i ne opterećivati se glupim stvarima mi se trenutno čini savršenim. i da, počela sam čitati novu knjigu "vampirska akademija". čula sam da je super, stvarno se nadam da je, jer mi se nikako ne da više trošiti na jeftine teen knjige. sinoć sam nacrtala opet nešto. brat tvrdi da trebam studirati nešto u vezi umjetnosti, ali mene srce već godinu dana vuče ka kemiji. i jedva čekam da ove proklete vrućine prestanu, kao da živim na ekvadoru, a ne u bosni!